GOST EMISIJE  "ZONA SUMRAKA" JARA RIBNIKAR  TVRDI: "TIŠINA JE ŽIVA VODA ŽIVOTA"

Gospodja Jara Ribnikar književnik, svedok jedne epohe, večno mlada, nadahnuta, uvek spremna na nove izazove i spoznaje, bila je gost u emisiji "Zona sumraka" koju zajednički realizuju naša redakcija i RTV "Belle Amie" iz Niša. Pored ostalog, veliku pažnju javnosti izazvala su razmišljanja uvažene gošće o životu i njegovom smislu kroz govor neizrecivosti novog doba, nužnosti samospoznaje i proširenju duhovnih potencijala svakog pojedinca.

Ovo izdanje emisije biće upamćeno i po svojevrsnoj ispovesti o sudbini književnice čija su dela štampana na gotovo svim jezicima sveta.

Ekskluzivno, samo za čitaoce "Zone sumraka" prenosimo deo razgovora iz istoimene emisije.

* Često slušamo ispovesti o iskustvima doživljene bolne prosvećenosti. Zašto se katarza javlja kao zla kob žitelja ove planete?

Da, postavili ste suštinsko pitanje kojim se bave filozofija, religija i umetnost, još od vremena kada se čovek osvestio. Znači, to datira više od pre pet hiljada godina.Prvi zapisi su iz Egipta i Indije, a njihova sadržina usmerena je na ta neka zapažanja brige čoveka o smislu njegovog života. Ti ljudi iz pradavnih vremena nisu površno kao neki danas smatrali da je dostignut cilj života i bivstvovanja. Naime, ti ljudi koji su živeli pre pet, pa čak i deset hiljada godina, svoja razmišljanja i saznanja su prenosili usmenim putem uglavnom. Oni su bili duhovno mnogo bogatiji od mnogih ljudi danas. Naša je nauka i tehnologija fantastično procvetala, ali potrebno je unaprediti i usavršiti te duhovne sposobnosti. Smatram da su ljudi postali sluge mašinama iako treba da bude potpuno obrnuto.Duhovna razvijenost zaostaje, ona je u teškoj krizi i nalazi se u podredjenom položaju. Ovakvo moje mišljenje proisteklo je iz direktnog uporedjenja sa onim najstarijim mudracima iz davnih vremena, a čije su mudrosti ostale zapisane. Takve zapise srećemo u egipatskim hieroglifima, u vedama i panišadama, u nekim stenama gde su zanavek uklesane te civilizacijske mudrosti. Dakle, čovek je imao tu neku veliku potrebu da saopšti svoju brigu o postojanju. Ukratko to bi se svelo na pitanja: zašto sam ja ovde i šta mi je činiti?

* Ipak, mora li sve to tako bolno i postoji li čovek koji je u stanju da ne oseti bol zbog spozaje, ili nekog uzvišenog iskustva?

Znate šta, priča se o nekom zlatnom dobu čovečanstva gde nije bilo bola, gde je postojalo razumevanje medju ljudima, gde nije bilo bahatosti, halapljivosti i nasilja. Negde duboko u podsvesti svakoga čoveka postoji neka tajanstvena bajka, ali i tajanstvena vera. Vreme koje spomenuh, zaista je postojalo, ali takvo vreme jednoga dana ponovo može doći. Dakle, doći će ponovo do zlatnog doba čovečanstva gde će čovek voleti čoveka.

* Da li smo mi na pragu takve epohe?

Mi smo još dosta daleko od tog vremena. Medjutim, Vi ste to dobro rekli, mi smo na pragu takve jedne epohe. Dolazak toga doba oseća se u talasima i to u talasima jednoga novog humanizma koje se provlači izmedju zla i dobra kao kroz scile i haribde. Taj talas novog humanizma toliko je jak da se oseća u svim delovima sveta. Ono što mene najviše fascinira je otkriće moga života, a sve ljude povezuje nešto najdublje, što ja zovem neizrecivo.

* Više puta ste naglašavali da je to neizrecivo ustvari govor novog milenijuma.

Jeste, ja sam to, recimo, doživela kroz meditaciju, a postoje ljudi koji su to doživeli van toga.Naprimer, gospodin Jonesko je odjednom osetio da je on kosmos, ne samo njegov deo, nego je on upravo to, kosmički čovek. Rekao mi je da je to njegovo iskustvo bila, kako je nazvao, euforija. Znači, doživeo je veliku i neobjašnjivu radost, neverovatno aktivan mir. Ljudi misle da je mir spokoj. Ne, nije mir isto što i spokoj. Mir može biti dinamizan, neobjašnjiva euforija, kreacija. Nažalost, i pored velike želje, on to više nije doživeo. Jednostavno, dogodilo se sve spontano i više nije dolazilo, jer takvo iskustvo ne dolazi po komandi. Jasno je, dakle, da je harmonija u nama, a harmonija u nama je harmonija cele planete. Samo totalna komunikacija radja harmoniju. Renesansa koja dolazi, kao sinteza bogatstva različitosti, radja i novi moderni humanizam. Tvorac tog novog humanizma je svaki naš čovek, nosilac neograničenih stvaralačkih sposobnosti, koje će nesebično staviti na raspolaganje svima. Svetsku komunikaciju, koja je preduslov novog humanizma, sprovešće čovek koji se povezao sa svojom dušom. Na jeziku neizrecivog govoriće u čoveku tišina. Tišina je genijalni prevodilac neizrecivog na sve jezike sveta. Obično kažu da je život borba. Ne treba život da bude borba, već sloga i razumevanje, a nadasve relaksacija. Život je najsavršenija smisaona vrednost Univerzuma.

* Šta podrazumevate pod pojmom prosvećenost, odnosno, prosvetljenje?

To je jedan izuzetno širok i kompleksan pojam. Mi smo sa ovom civilizacijom od početka išli sa razvijanjem uske specijalnosti za odredjene aktivnosti i saznanja i ja to veoma poštujem. No, zaboravili smo da su nekada ljudi, u ono srećno doba, pored specijalizovanosti za odredjene delatnosti bili isto i mudraci. Svaki čovek danas bi morao da radi na svojoj duhovnoj obnovi. Neko to radi kroz religiju, neko kroz filozofiju, a ja to pokušavam da ostvarim kroz meditaciju. Tako se čovek leči od straha. Tako će čovek zasigurno osetiti svetlost. Treba doživeti optimizam i lepotu svetlosti. Slušajte, ovaj naš svet je tako lep, a verujte, nekada i mrak može da bude lep. To je moguće doživeti samo ako ste u tišini. Mrak i potuna tišina se tada pretvaraju u svetlost. Ljudski nervni sistem poseduje mogućnost sličnog sklada, on čak od nas potražuje tiho prirodnu harmoniju, jer je ona izvesna. Ali, čovek je, odvojivši se i odvajajući se od zakona prirode, izgubio znanje o samome sebi. Izgubio je tu mogućnost da utone u harmoniju tišine, iako je čoveku tišina podarena njegovim rodjenjem.

* Zašto dolazi do nagomilavanja zla?

Ja ne verujem da dolazi do nagomilavanja zla, nego naprotiv. Čini mi se da čovek ide u jednu sintezu znanja. Medjutim, narod se promenio. Jednostavno, nije više toliko podložan manipulacijama, jer poznato je da je narod podložan manipulaciji kada je ugrožen, kada je slabo hranjen, kada nema dovoljno krova nad glavom, kada je u strahu. U svetu trenutno, imamo situaciju da se narod masovno opametio i to je moja velika nada. Tačno je da postoje ti tzv crni pesimisti koji misle da mi idemo prema zlu. Neki naši istaknuti naučnici, koje ja izuzetno poštujem, kažu da postoji velika opasnost da se u to zlo toliko duboko ode da čak postoji mogućnost upropašćavanja čitavog čovečanstva. Dobro je što takvih naučnika ima, jer oni su signal koji bude onu svest u svakom čoveku.

* Jesmo li mi to onda na pragu doba kontemplacije i meditacije?

Apsolutno tako i to doba osvaja čovečanstvo sve više i više. Ljudi, posle svih turbulencija koje su preživeli, nastoje negde da se povuku i pogledaju u dubinu svoje duše, u svoje sopstvo. Jer, znate, svaki čovek mora pobeći u jednu tišinu gde nema misli i kako reče jedan uvaženi profesor: "Nauka je otkrila nešto sasvim novo, a to je stanje svesti bez misli." To ljudima, na prvi pogled, izgleda jednostavno, medjutim, svi oni koji kažu da će prestati u nekom trenutku da misle, upravo u tom momemntu misli kao osice navaljuju.

* I sam veliki Nikola Tesla je rekao:"Onoga trenutka kada počnemo da otkrivamo nefizičke pojave, onda ćemo početi da se približavamo kosmičkoj svesti u pravom obliku."

Sjajno ste to naveli. To je genijalan primer za dolazak novog humanizma koji je neminovnost čovečantva. Treba znati da postoji omedjenost čula i osećanja i da se iza tih ograda nalazi jedan predivni svet koji postoji, a koji mi, nažalost, ne vidimo.Potpuno ste u pravu kada kažete da postoji neka druga stvarnost. Jednostavno, to je istina. Želim takodje da naglasim da je naziv "Zona sumraka" jedan odličan naziv, jer to nije zona mraka, već je to ono najlepše vreme gde se prelivaju senke, ljudi, zalazak sunca. To je neko vreme pred san i u tom momentu se vide neke stvari koje se nikada ne mogu videti, recimo, u nekom drugom periodu dana. U zoni sumraka vidi se neponovljivi zalazak sunca, jedna nežna rasveta, nešto potesko i nadrealno, a tako stvarno i neponovljivo.

* Koja je to sloboda koja svakom ljudskom biću zaista pripada?

Znate šta, pitali su jednom Alberta Ajnštajna da li je sve relativno, a on im je odgovorio:"Apsolutno!" Tako je i sa pojmom slobode. Svaki čovek ima svoje vidjenje i tumačenje slobode. Apsolutna sloboda ne postoji, zato što morate u svakom trenutku misliti na slobodu drugoga. Sloboda Vaša je sloboda drugoga i to je, izmedju ostalog, demokratija.

* Šta je to predživot i kakve su to mlade, odnosno, stare duše?

I u to isto ja ne verujem. Stoji medjutim, da stare duše mnogo pamte, mnogo znaju i da su mnogo bogate kvalitetnim znanjima i saznanjima. U bujici nužnosti u kojoj plivamo, ili se koprcamo, čas uz najjaču struju, čas u plićaku istorijske periferije, odredjuje nas, našu snagu, naš smer, našu volju, sputanost intelekta i bojažljivost naše duše. Intelekt, sve više svestan svoje ograničenosti, zapanjuje se i koči od straha nad veličanstvenim dostignućima današnje nauke i tehnologije. Upotrebljavamo reč duša i osećamo da sadržaj duše mora biti mnogo veće blago nego što smo svesni. Istočna drevna mudrost kaže da sve što je spolja govori pojedincu da nije ništa, dok ga sve što je u njemu ubedjuje da je sve.

* Verujete li u sudbinu?

Mislim da moramo verovati u sudbinu. Moja baka mi je govorila, kada sam bila mala, da je sve negde u nekoj debeloj knjizi već zapisano. To je, dakle, znala i moja baka koja je imala samo dva razreda osnovne škole. Ja osećam intuitivno da sudbina postoji.

* Karl Gustav Jung je rekao: "Mizonizam, taj nerazumni strah i mržnja prema novim idejamabio je glavna prepreka opštem prihvatanju psihologije." Kako onda pobediti mržnju i strah?

Kada je Jung počeo da se bavi psihologijom, početkom 20. veka, za njega su rekli da je ludak i hohštapler. Zamislite, taj veliki čovek je morao da se dokazuje celog svog života da bi drugi shvatili i prihvatili da je psihologija nauka i to velika nauka. Ali, moram da naglasim da je psihologija, takodje, deo izučavanja ljudske svesti i meditacije. Strah i mržnja se pobedjuju kroz ljubav, mudrost i svetlost koju nam donosi renesansa novog humanizma. Samospoznaja i saznanje o sopstvu omogućiće čovečanstvu da se okrenu veličantsvenom trenutku spajanja nauke i ljubavi, jer istina, dobro i lepo uvek idu zajedno. Kroz meditaciju sam upoznala tišinu i kako neko reče:"Okupaj se u tišini, ona je živa voda života." Od moje bake sam, takodje, čula da postoji živa voda koja leči rane nastale usled fizičkog dejstva. E, za mene je tišina živa voda života.

* Postoje ljudi koji lete bez ikakvih pomagala. Vi ste prisustvovali mnogim takvim, gotovo neobjašnjivim, iskustvima. O čemu se tu, zapravo, radi?

Ja sam takvim dogadjajima prisutsvovala i uživo i videla sam preko TV snimka. Naime tu se radi o fenomenu odvajanja ljudi duše od zemlje. Ne, to nije let u onom klasičnom smislu. U Indiji neki ljudi bukvalno lebde u horizontalnom položaju odvojeni od tla. Ta sposobnost u čoevku postoji, ali je ona za većinu zaboravljena i mi to ne umemo da uradimo.

* Koliko su precizne percepcije budućnosti dobijene iz postulata, recimo, indijske astrologije?

Pitate me nešto stvarno vrlo osetljivo. Medjutim, ja moram da Vam kažem da nikada nisam verovala u astrologiju. Jednom prilikom u Beograd su došli indijski astrolozi djotiši. Verujte, vodila sam pola Beograda kod njih, jer su svi hteli da idu, ali niko da ne zna. Ti djotiši su bili izuzetno lepi i obrazovani, posvećeni isključivo duhovnom životu, pravi visoki naučnici. Oni su mene posebno zaprepastili kada su mi ispričali detalje iz moje prošlosti. To je nešto neverovatno. Djotiši su direktno, na samo njima znan način, razgovarali sa nekim čovekom sa Himalaja koji im je saopštavao informacije. Detalje mog razgovora sa njima zaista ne mogu da Vam kažem.

* Ono što slovimo kao neizrecivo je, ustvari, govor novog milenijuma. Šta nam donosi novi milenijum?

Razumevanje! Razumevanje ljudi, jedni druge moraju da shvate, moraju da shvate da su jedno i jedinstveno. To što slovimo kao neizrecivo nalazi se u svakome od nas. Kada zaronimo u našu unutrašnju tišinu, prazninu punu neizrecivog, kao što je velika letnja noć nad nama, osećamo samo jedno: deo smo tog veličanstvenog, kosmičkog, božanskog. Kosmička svest. To je, verovatno, ono uspavano osećanje u krvotoku čoveka, san o tome da su nebo, zemlja i čovek jedno te isto, jedna kosmička sudbina, jedna strašna, divna, stvaralačka i nestajuća celina, celina čija je sudbina večnost.

PRVA STRANA

Posjetilac od 6 Novembra 2001 823 Visitor from November 5. 2000

Copyright (C) November 2001, All rights reserved Dejan Stanković.
Web dizajn - Dejan Stanković

Zadnja izmena: Tuesday, November 06, 2001 06:05:34 PM