AUSTRALIJO, LJUBAVI MOJA!

Iako nikada nije bio u dalekoj zemlji iz svojih snova, Dejan Stanković,popularni TV voditelj novinar i publicista iz Niša, uspostavio nevidljivi most sa, njemu uvek bliskom, Australijom

Dejan Stanković, novinar i pisac, pupularni TV voditelj, spada u red onih inventivnih autora savremene epohe koji je već sa svojom prvom objavljenom knjigom "Deca sudbine" nagovestio radjanje novog doba, oslobodjenog svih tereta prošlosti i oplemenjenog zapamćenom kosmičkom informacijom u odredjenju prosvetljene budućnosti čitavog čovečanstva. Od 1992.godine radio je na mnogim nezavisnim TV stanicama u Nišu, kao i širom Srbije.Autor je mnogih ekskluzivnih novinskih reportaža objavljenih u najtiražnijim jugoslovenskim revijama("Svet","Zona sumraka","Tina","Moja romansa", "Teen story"...).

TV gledaocima je poznat po mnogim autorskim emisijama i reportažama, a najveću polupalrnost je doživeo sa svojim multimedijalnim projektom "Zona sumraka" koji se emituje na 40 TV stanica širom Balkana.

I pored velike angažovanosti u medijima, Dejan Stanković veliku pažnju posvećuje svom književnom stvaralaštvu, a njegov rad u ovoj sferi traje punih 19 godina.Rezultat toga je pet objavljenih knjiga koje su ostavile upečatljiv trag na srpskoj književnoj sceni. Kako sam kaže, njegova dela su okrenuta budućnosti i pokoljenjima koja dolaze. Dobitnik je "Zlatne plakete" Udruženja književnika "Branko Miljković" iz Niša za roman "Zlatne ruke moje majka Vere" koji je samo jedan u nizu od 22 romana koji će tek biti objavljeni. Tematika ovih ostvarenja umnogome je vezana za egzotične prostore Australije, zemlje iz snova, njemu tako bliske .Ovaj svojevrsni srpski Karl Maj je upravo završio novu poemu "Australijo, ljubavi moja" za koju jedan od najboljih savremenih srpkih pesnika Pero Popov kaže da je rodjena jedna sasvim nova forma kosmičkog stiha, prosvetljenog do savršenstva, u kome se ujedinila sva ljubav svetlosti, mudrosti i uzvišenosti.

Sa Dejanom Stankovićem smo razgovarali u njegovoj književnoj radionici u kojoj stalno, na samo njemu znan način, ostvaruje kontakt sa nevidljivim svetovima, kosmičkim prostrantstvima i, naravno, sa zemljom iz svojih snova Australijom.

*Vi, kao mlad čovek, već sada možete biti zadovoljni sa onim  što ste postigli u sferi umetničkog stvaralaštva?

Godine nisu važne toliko, ako se na vreme shvati naša ovozemaljska misija.Iako imam 34 godine, još uvek nisam u prilici da sumiram uradjeno. Zapravo, nikada se ne okrećem prošlosti, jer ona je fiksna, nepromenljiva, pa stoga, u nekim momentima može da oddeluje opterećujuće na radjanje kreativnosti i uvek novog stvaralačkog nadahnuća.

*Koliko Vam prostor na kome se nalazimo omogućava da stvarate? Konkretno, mislim na Niš i ovaj deo Srbije.

Možda će zvučati malo čudno, medjutim, ja na stvari i situacije ne gledam sa aspekta regija, ili lokaliteta. Ma gde da se nalazim na ovoj našoj divnoj planeti, ja ću i dalje biti neraskidivi deo kosmosa i neuništivog strujanja pozitivnih energija.Ustvari, uslovno rečeno, ja samo stanujem ovde, a živim na sasvim drugim mestima. To nije bežanje od stvarnosti,naprotiv. To je mentalna i duhovna sloboda koja je ,doduše, privilegija predodredjenih osoba. Radi se o jedinom svetlosnom putu istine gde ovozemaljski život dobija svoju duhovnu punoću i u kome caruju ljubav, sklad i razumevanje svih dobrih ljudi na ovom svetu bez obzira na bilo koju njihovu individualnu osobenost, odnosno, rodjenjem stečenu mentalnu poruku.

Što se tiče Niša kao raskrsnice puteva u ovom delu sveta, nekada vizantijskom pupoljku, Konstantinovoj kolevci, odgovorno tvrdim da je ovo samo jedno u nizu tih ključnih planetarnih mesta gde se svetske civilizacije ne ukrštaju, već spajaju u jedan narod.Minulog januara, kada sam bio domaćin jedne velike medijske manifestacije u Beogradu, na oštru opasku nekih ličnosti iz javnog života da je ovaj deo Balkana centar sveta, odgovorio sam da to najblaže rečeno nije tačno, te da su takve postavke u osnovi sebične i destruktivne. I da ne širim priču dalje, na kraju sam im, dokazavši naravno da njihova uska gledanja nikako ne stoje, rekao:"Gospodo, tačno je jedino da sam ja Zemljanin, ali kosmičkog porekla.Ako to do sada niste shvatili, zbilja, suvišno je pričati." Što se tiče mog stvaralačkog rada, sticajem okolnosti, ja svoje misli uglavnom pretačem u rečenice dostupne javnsoti ovde u mojoj sobi u centru Niša, ali mnogo više toga sam ostvario recimo, svojevremeno, u Dalmaciji, Vojvodini, Bosni, Španiji, Grčkoj...

*Na putu Vašeg medijskog uspona ključna stanica je Novi Sad.Kako se jedan rodjeni Nišlija snašao u Vojvodini?

Moj profesionalni novinarski rad se vezuje za mart mesec 1992.godine, a ustvari sve je počelo davne 1980. kada sam napravio prve korake ka mojoj doživotnoj ljubavi žurnalizmu, od koje se nikada neću rastaviti. Nemirni istraživački duh me je terao da stalno putujem. Stalna želja za spoznajama, učenjem i upoznavanjem nepoznatog dovela me je i do Novog Sada. Inače, najlepše dane svoje mladosti proveo sam u Sremu gde sam stekao mnogo prijatelja, doživeo mnogo toga lepog i verovali,ili ne, tamo mi se nikada ništa ružno nije dogodilo. Novi Sad je grad dragulj svetske kulture, presonifikacija civilizacijskog napretka, ali i neke osobene opuštenosti u kome se rad shvata kao relaksacija, u kome sve teče u nekom harmoničnom miru. Sve ovo o čemu sam govorio su, zapravo, preduslovi za velika ostvarenja. Novi Sad me je opčinio, onako na prvi pogled, što je samo još više rasplamsalo moje stvaralačke mogućnosti koje sam ja bez po muke pretvorio u više stotina ekskluzivnih reportaža, a sve na korist čovečanstvu i našoj civilizaciji uopšte.

*Do sada ste objavili pet knjiga, a još 22 dela čekaju da ugledaju svetlost dana. Zašto je baš poema "Australijo, ljubavi moja" objavljena pre svih?

Jednostavno rečeno, to je moj kosmički, eterični i strasni ljubavni zagrljaj za zemljom sa kojom sam u nevidljivom kontaktu. Poema "Australijo, ljubavi moja" rodjena je jedne neponovljive decembarske noći prošle godine kada su moje emotivne vibracije bukvalno bile odaslate u zagrljaj te daleke, a meni bliske zemlje. Ja Australiju osećam u svakom trenutku, na svakom mestu, živim u ritmu naroda na tom kopnenom delu kosmosa. Iako ni sa kim iz Australije diretno ne kontaktiram, ja doživljavam jedno fenomenalno iskustvo sa svim sjajnim ljudima tamo. Osećam da tamo žive moji prijatelji, znam da tamo cirkuliše život u svom punom, a meni bliskom sjaju, i znam da tamo postoji jedno neistraženo planetarno savršenstvo koje me u svakom trenutku ispunjava i oplemenjuje moj duhovni ritam bitisanja na ovome svetu.Znate, pesnici i umetnici putuju kroz prostor i vreme maštom, imaginacijom u svojevrsnim poetskim kočijama. Kod mene je čak i mašta relativna kategorija.Tačnije, sve je to stvarnost, samo što ja znam kako da tu lepotu poklonim i drugim ljudima na dar, znam kako da je doživim i da se i sam radujem tome. Moje poetske magične kočije jesu svetlost mudrosti do koje sam stigao uzvišenim činom radjanja ljubavi. Bez ljubavi i svetlosti ostajemo u mraku neznanja i svesnosti postojanja, što se ,naravno, nikada neće dogoditi, ne zato što to zavisi od nas, već zato što time upravlja naš Stvoritelj jedan i jedini, a on nas prosvetljuje pokazujući jedini postojeći put večne istine. Australiju vidim kao najlepšu kćer lepotice majke Zemlje. O mojoj Australiji ću tek pisati mnogo toga sa različitih aspekata, a za početak ću sa svim dobrim ljudima na planeti podeliti svoje emocije kroz poemu "Australijo, ljubavi moja!"

*Da li Vam je neko pomagao u likovnoj pripremi knjige?

Sa posebnim zadovoljtsvom ću Vam otkriti da su ilustracije za knjigu radili učenici "Koala School" škole engleskog jezika.Samo da znate kakve su to briljantne umetničke kreacije tih malih genijalaca koji su potpuno razotkrili uzvišenu poruku moje poeme. Njihovi crteži, koji će još i više obogatiti moju knjigu, su prava svetska remek dela kojima se ja divim i odajem im ovom prilikom iskrenu zahvalnost i priznanje. Možda se pitate odakle Koala na jugu Srbije gde nema eukaliptusa? Profesor Slavica Popović je svojevremeno bila na medjunarodnoj razmeni profesora u Australiji u Viktoriji i odatle njena ljubav prema ovoj zemlji, a sve to rezultiralo je otvaranjem škole engleskog jezika za talentovanu decu u nas i ovom prilikom pozdravljam i u njeno i u svoje ime sve djake i prijatelje širom Amerike, Australije, Kanade i Novog Zelanda. Inače, ovu školu je nekako baš u vreme stvaranja moje poeme posetio ambasador Australije u Jugoslaviji, za šta smatram da je jedan izvanredan ljudski i diplomatski gest, a tom prilikom je uvaženi gost dodelio igračke male koale najboljim učenicima škole.Za uzvrat su dečica priredila program za gospodina ambasadora u kome su učestvovali svi učenici od 5 do 18 godina.

*Želite li i lično da postite Australiju?

Australija je moja stvarnost.Želja mi je, a želeti je bezbroj puta jače od morati, da napišem još pesama, priča, reportaža, putopisa, romana sa tog najvećeg ostrva na planeti, a ujedno i da sve to vidim na licu mesta kako bi moj ovozemaljski doživljaj bio potpun.

*Šta biste želeli da vidite u Australiji?

Sve! Medjutim, iz skromnosti bih želeo da vidim, recimo, Sidnej taj četvrti najlepši grad na svetu, Melburn, Pert, Kanberu, Brizben koji je u procvatu poslednjih godina, Kuper Pidi, Zlatnu i Sunčanu obalu, Koralna ostrva, farme i nacionalne parkove, prostrane lepote duginih boja gde kopno miluje okean,a okean kopno. Želja mi je da na licu mesta osetim sve lepote i čari raznolikosti koja prati mnogonacionalno stanovništvo i njihovu harmoniju života.

*Imate li neku poruku da uputite ljudima koji žive u Australiji?

Želim da ostanu zdravi i veseli kao što su to i do sada bili. Neka ovaj novi vek uistinu doživi ljubav do savršenstva, jer znate, deo sudbine svakoga čoveka pa i naroda je pad u odredjenom trenutku. Samo retki imaju privilegiju da se uzdignu do nebeskih visina. Samo mudrošću i ljubavlju možemo izbeći padove. No, ako se i to desi, ništa nije strašno, jer kako kaže naš Vladika Nikolaj Velimirović:"Vremena su teška.Odlično! Mi smo tu da ih učinimo boljim."

Australijo ljubavi moja

 

PRVA STRANA

Posjetilac od 6 Novembra 2001 1405 Visitor from November 5. 2000

Copyright (C) November 2001, All rights reserved Dejan Stanković.
Web dizajn - Dejan Stanković

Zadnja izmena: Saturday, November 10, 2001 08:13:49 PM