AUSTRALIJO,
LJUBAVI MOJA!
Iako nikada nije
bio u dalekoj zemlji iz svojih snova, Dejan Stanković,popularni TV voditelj novinar i
publicista iz Niša, uspostavio nevidljivi most sa, njemu uvek bliskom, Australijom
Dejan
Stanković, novinar i pisac, pupularni TV voditelj, spada u red onih inventivnih autora
savremene epohe koji je već sa svojom prvom objavljenom knjigom "Deca sudbine"
nagovestio radjanje novog doba, oslobodjenog svih tereta prošlosti i oplemenjenog
zapamćenom kosmičkom informacijom u odredjenju prosvetljene budućnosti čitavog
čovečanstva. Od 1992.godine radio je na mnogim nezavisnim TV stanicama u Nišu, kao i
širom Srbije.Autor je mnogih ekskluzivnih novinskih reportaža objavljenih u
TV gledaocima je
poznat po mnogim autorskim emisijama i reportažama, a najveću polupalrnost je doživeo
sa svojim multimedijalnim projektom "Zona sumraka" koji se emituje na 40 TV
stanica širom Balkana.
I pored velike
angažovanosti u medijima, Dejan Stanković veliku pažnju posvećuje svom književnom
stvaralaštvu, a njegov rad u ovoj sferi traje punih 19 godina.Rezultat toga je pet
objavljenih knjiga koje su ostavile upečatljiv trag na srpskoj književnoj sceni. Kako
sam kaže, njegova dela su okrenuta budućnosti i pokoljenjima koja dolaze. Dobitnik je
"Zlatne plakete" Udruženja književnika "Branko Miljković" iz Niša
za roman "Zlatne ruke moje majka Vere" koji je samo jedan u nizu od 22 romana
koji će tek biti objavljeni. Tematika ovih ostvarenja umnogome je vezana za egzotične
prostore Australije, zemlje iz snova, njemu tako bliske .Ovaj svojevrsni srpski Karl Maj
je upravo završio novu poemu "Australijo, ljubavi moja" za koju jedan od
najboljih savremenih srpkih pesnika Pero Popov kaže da je rodjena jedna sasvim nova forma
kosmičkog stiha, prosvetljenog do savršenstva, u kome se ujedinila sva ljubav svetlosti,
mudrosti i uzvišenosti.
Sa Dejanom
Stankovićem smo razgovarali u njegovoj književnoj radionici u kojoj stalno, na samo
njemu znan način, ostvaruje kontakt sa nevidljivim svetovima, kosmičkim prostrantstvima
i, naravno, sa zemljom iz svojih snova Australijom.
*Vi, kao mlad
čovek, već sada možete biti zadovoljni sa onim što
ste postigli u sferi umetničkog stvaralaštva?
Godine nisu
važne toliko, ako se na vreme shvati naša ovozemaljska misija.Iako imam 34 godine, još
uvek nisam u prilici da sumiram uradjeno. Zapravo, nikada se ne okrećem prošlosti, jer
ona je fiksna, nepromenljiva, pa stoga, u nekim momentima može da oddeluje opterećujuće
na radjanje kreativnosti i uvek novog stvaralačkog nadahnuća.
*Koliko Vam
prostor na kome se nalazimo omogućava da stvarate? Konkretno, mislim na Niš i ovaj deo
Srbije.
Možda će
zvučati malo čudno, medjutim, ja na stvari i situacije ne gledam sa aspekta regija, ili
lokaliteta. Ma gde da se nalazim na ovoj našoj divnoj planeti, ja ću i dalje biti
neraskidivi deo kosmosa i neuništivog strujanja pozitivnih energija.Ustvari, uslovno
rečeno, ja samo stanujem ovde, a živim na sasvim drugim mestima. To nije bežanje od
stvarnosti,naprotiv. To je mentalna i duhovna sloboda koja je ,doduše, privilegija
predodredjenih osoba. Radi se o jedinom svetlosnom putu istine gde ovozemaljski život
dobija svoju duhovnu punoću i u kome caruju ljubav, sklad i razumevanje svih dobrih ljudi
na ovom svetu bez obzira na bilo koju njihovu individualnu osobenost, odnosno, rodjenjem
stečenu mentalnu poruku.
Što se tiče
Niša kao raskrsnice puteva u ovom delu sveta, nekada vizantijskom pupoljku,
Konstantinovoj kolevci, odgovorno tvrdim da je ovo samo jedno u nizu tih ključnih
planetarnih mesta gde se svetske civilizacije ne ukrštaju, već spajaju u jedan
narod.Minulog januara, kada sam bio domaćin jedne velike medijske manifestacije u
Beogradu, na oštru opasku nekih ličnosti iz javnog života da je ovaj deo Balkana centar
sveta, odgovorio sam da to najblaže rečeno nije tačno, te da su takve postavke u osnovi
sebične i destruktivne. I da ne širim priču dalje, na kraju sam im, dokazavši naravno
da njihova uska gledanja nikako ne stoje, rekao:"Gospodo, tačno je jedino da sam ja
Zemljanin, ali kosmičkog porekla.Ako to do sada niste shvatili, zbilja, suvišno je
pričati." Što se tiče mog stvaralačkog rada, sticajem okolnosti, ja svoje misli
uglavnom pretačem u rečenice dostupne javnsoti ovde u mojoj sobi u centru Niša, ali
mnogo više toga sam ostvario recimo, svojevremeno, u Dalmaciji, Vojvodini, Bosni,
Španiji, Grčkoj...
*Na putu Vašeg
medijskog uspona ključna stanica je Novi Sad.Kako se jedan rodjeni Nišlija snašao u
Vojvodini?
Moj
profesionalni novinarski rad se vezuje za mart mesec 1992.godine, a ustvari sve je počelo
davne 1980. kada sam napravio prve korake ka mojoj doživotnoj ljubavi žurnalizmu, od
koje se nikada neću rastaviti. Nemirni istraživački duh me je terao da stalno putujem.
Stalna želja za spoznajama, učenjem i upoznavanjem nepoznatog dovela me je i do Novog
Sada. Inače, najlepše dane svoje mladosti proveo sam u Sremu gde sam stekao mnogo
prijatelja, doživeo mnogo toga lepog i verovali,ili ne, tamo mi se nikada ništa ružno
nije dogodilo. Novi Sad je grad dragulj svetske kulture, presonifikacija civilizacijskog
napretka, ali i neke osobene opuštenosti u kome se rad shvata kao relaksacija, u kome sve
teče u nekom harmoničnom miru. Sve ovo o čemu sam govorio su, zapravo, preduslovi za
velika ostvarenja. Novi Sad me je opčinio, onako na prvi pogled, što je samo još više
rasplamsalo moje stvaralačke mogućnosti koje sam ja bez po muke pretvorio u više
stotina ekskluzivnih reportaža, a sve na korist čovečanstvu i našoj civilizaciji
uopšte.
*Do sada ste
objavili pet knjiga, a još 22 dela čekaju da ugledaju svetlost dana. Zašto je baš
poema "Australijo, ljubavi moja" objavljena pre svih?
Jednostavno
rečeno, to je moj kosmički, eterični i strasni ljubavni zagrljaj za zemljom sa kojom
sam u nevidljivom kontaktu. Poema "Australijo, ljubavi moja" rodjena je jedne
neponovljive decembarske noći prošle godine kada su moje emotivne vibracije bukvalno
bile odaslate u zagrljaj te daleke, a meni bliske zemlje. Ja Australiju osećam u svakom
trenutku, na svakom mestu, živim u ritmu naroda na tom kopnenom delu kosmosa. Iako ni sa
kim iz Australije diretno ne kontaktiram, ja doživljavam jedno fenomenalno iskustvo sa
svim sjajnim ljudima tamo. Osećam da tamo žive moji prijatelji, znam da tamo cirkuliše
život u svom punom, a meni bliskom sjaju, i znam da tamo postoji jedno neistraženo
planetarno savršenstvo koje me u svakom trenutku ispunjava i oplemenjuje moj duhovni
ritam bitisanja na ovome svetu.Znate, pesnici i umetnici putuju kroz prostor i vreme
maštom, imaginacijom u svojevrsnim poetskim kočijama. Kod mene je čak i mašta
relativna kategorija.Tačnije, sve je to stvarnost, samo što ja znam kako da tu lepotu
poklonim i drugim ljudima na dar, znam kako da je doživim i da se i sam radujem tome.
Moje poetske magične kočije jesu svetlost mudrosti do koje sam stigao uzvišenim činom
radjanja ljubavi. Bez ljubavi i svetlosti ostajemo u mraku neznanja i svesnosti
postojanja, što se ,naravno, nikada neće dogoditi, ne zato što to zavisi od nas, već
zato što time upravlja naš Stvoritelj jedan i jedini, a on nas prosvetljuje pokazujući
jedini postojeći put večne istine. Australiju vidim kao najlepšu kćer lepotice majke
Zemlje. O mojoj Australiji ću tek pisati mnogo toga sa različitih aspekata, a za
početak ću sa svim dobrim ljudima na planeti podeliti svoje emocije kroz poemu
"Australijo, ljubavi moja!"
*Da li Vam je
neko pomagao u likovnoj pripremi knjige?
Sa posebnim
zadovoljtsvom ću Vam otkriti da su ilustracije za knjigu radili učenici "Koala
School" škole engleskog jezika.Samo da znate kakve su to briljantne umetničke
kreacije tih malih genijalaca koji su potpuno razotkrili uzvišenu poruku moje poeme.
Njihovi crteži, koji će još i više obogatiti moju knjigu, su prava svetska remek dela
kojima se ja divim i odajem im ovom prilikom iskrenu zahvalnost i priznanje. Možda se
pitate odakle Koala na jugu Srbije gde nema eukaliptusa? Profesor Slavica Popović je
svojevremeno bila na medjunarodnoj razmeni profesora u Australiji u Viktoriji i odatle
njena ljubav prema ovoj zemlji, a sve to rezultiralo je otvaranjem škole engleskog jezika
za talentovanu decu u nas i ovom prilikom pozdravljam i u njeno i u svoje ime sve djake i
prijatelje širom Amerike, Australije, Kanade i Novog Zelanda. Inače, ovu školu je
nekako baš u vreme stvaranja moje poeme posetio ambasador Australije u Jugoslaviji, za
šta smatram da je jedan izvanredan ljudski i diplomatski gest, a tom prilikom je uvaženi
gost dodelio igračke male koale najboljim učenicima škole.Za uzvrat su dečica
priredila program za gospodina ambasadora u kome su učestvovali svi učenici od 5 do 18
godina.
*Želite li i
lično da postite Australiju?
Australija je
moja stvarnost.Želja mi je, a želeti je bezbroj puta jače od morati, da napišem još
pesama, priča, reportaža, putopisa, romana sa tog najvećeg ostrva na planeti, a ujedno
i da sve to vidim na licu mesta kako bi moj ovozemaljski doživljaj bio potpun.
*Šta biste
želeli da vidite u Australiji?
Sve! Medjutim, iz skromnosti bih želeo da vidim, recimo, Sidnej taj četvrti najlepši grad na svetu, Melburn, Pert, Kanberu, Brizben koji je u procvatu poslednjih godina, Kuper Pidi, Zlatnu i Sunčanu obalu, Koralna ostrva, farme i nacionalne parkove, prostrane lepote duginih boja gde kopno miluje okean,a okean kopno. Želja mi je da na licu mesta osetim sve lepote i čari raznolikosti koja prati mnogonacionalno stanovništvo i njihovu harmoniju života.
*Imate li neku
poruku da uputite ljudima koji žive u Australiji?
Želim da ostanu zdravi i veseli kao što su to i do sada bili. Neka ovaj novi vek uistinu doživi ljubav do savršenstva, jer znate, deo sudbine svakoga čoveka pa i naroda je pad u odredjenom trenutku. Samo retki imaju privilegiju da se uzdignu do nebeskih visina. Samo mudrošću i ljubavlju možemo izbeći padove. No, ako se i to desi, ništa nije strašno, jer kako kaže naš Vladika Nikolaj Velimirović:"Vremena su teška.Odlično! Mi smo tu da ih učinimo boljim."
Posjetilac od 6
Novembra 2001 


Visitor from November 5. 2000
Copyright (C) November 2001,
All rights reserved Dejan Stanković.
Web dizajn - Dejan Stanković
Zadnja izmena: Saturday, November 10, 2001 08:13:49 PM