GOST EMISIJE "ZONA SUMRAKA" AKADEMIK PROF.DR. PRIBISLAV MARINKOVIĆ UPOZORAVA:

AKO IZGUBIMO ŠUME , OSTAĆEMO I BEZ HRANE  I BEZ VODE !

Životna sredina u kojoj egzistira ljudska populacija odavno je ugrožena i to po više osnova. Uzdrmane su gotovo sve karike u lancu eko sistema planete. Upozorenja koja stižu iz mnogih krajeva sveta o globalnom zagadjenju i odumiranju odredjenih vrsta flore i faune nisu samo puko dizanje prašine odredjene grupe ljudi zaljubljenika prirode već zloslutni nagoveštaji moguće planetarne katastrofe izazvane ljudskom nebrigom i neodgovornošću.

U emisiji "Zona sumraka" koju zajednički realizuju naša redakcija i RTV Belle Amie iz Niša pokušali smo da dobijemo odgovore na mnoga pitanja vezana za stanje presotalih ekoloških resursa naše planete. Gost u studiju bio je naš poznati akademik profesor Šumarskog fakulteta u Beogradu dr. Pribislav Marinković fitopatalog koji je izneo čitav niz neoborivih dokaza o alarmantnom stanju šuma širom Evropre i sveta. Priča o šumama koje su pluća ove planete izazvala je ogromno interesovanje gledalaca širom Srbije, Crne Gore, Vojvodine i Republike Srpske gde se emituje emisija "Zona sumraka".

Eksluzivno, samo za čitaoce našeg lista, prenosimo najinteresantnije delove ove izuzetno popularne emisije.

* Fitopatologija je multidisciplinarna nauka koja obuhvata čitav niz naučnih disciplina. Možete li bliže da objasnite široj javnosti neke detalje vezane za pomenutu nauku?

Sam naziv nauke fitopatologije sadrži tri grčke reči fito-biljka, patologija-bolest i logos-nauka. Ona, u svom okviru, prati bolesti biljaka, a da bi to mogla ona mora da prati mnoge stvari. Prvo, normalnu fiziologiju, normalnu fiziopatologiju, fitofarmaciju, zemljišne prilike, vrste drveća...

*Otuda i ta kompleksnost.

Na kraju krajeva, ova nauka mora da poznaje i genetiku, odnosno, otpornost i osetljivost materijala. Mi, tako, sa ponosom kažemo da je fitopatologija suptilna nauka i da zahteva široku platformu znanja da bi ono što je naša direktna obaveza mogli da uradimo na najbolji način.

*Šire gledano, kakvo je stanje konkretno evropskih šuma danas i u perspektivi?

Savremenici smo jednog fenomena koji do sada u analima i knjigama uopšte nije bio zabeležen. Radi se o jednoj epidemiji sušenja šuma u Evropi i može se reći na celoj severnoj hemisferi koja traje već oko 30 godina. Do sad atakvih slučajeva nikada nije bilo. To je jedna karakteristika ovih epidemija, a druga karakteristika je da su sve glavne vrste drveća ugrožene, manje , ili više, u zavisnosti od geografskog regiona. Bilo je. doduše, slučajeva u fitopatologiji, a i u hronikama, da su bile napadnute pojedine vrste, recimo, hrast, bukva, kesten... Ali ovoga puta sve su vrste ugrožene.Šta se, zapravo, dogodilo u prirodi, veliko je pitanje. Pre 29 godina, u Stokholmu 1972. održana je Konferencija i na optužbu skandinavskih zemalja upućenu Saveznoj Republici Nemačkoj da opterećuje njihov vazdušni prostor polutantima, doneta je odluka o tzv. prekograničnom transportu polutanata.

*Šta su to polutanti?

Polutanti su materije koje zagadjuju atmosferu i mogu biti gasovite, ili čvrste, a kada dodju u kontakt sa kišom i rosom, postanu tečni deponenti-polutanti. To su sumpor-dioksid, azoti oksida, teški metali, amonijak, ozon i sve ostalo što industrija emituje u slobodan prostor. U nekim slučajevima preovladavaju azotna jedinjenja, a u nekim  slučajevima preovladavaju sumporna jedinjenja koja su i najopasnija i najzastupljenija upravo zbog toga što nastaju sagorevanjem fosilnih goriva kao što su: ugalj,petrolej i njegovi derivati. Pošto su, rekoh, Nemci optuženi bili, oni su izdvojili nekoliko milijardi maraka da ispitaju kako nemačka industrija emituje i zagadjuje prostore susednih zemalja, s jedne strane, i šta susedne zemlje emituju u nemački vazdušni prostor, s druge strane.Oni su to ispitivali vrlo egzaktno, ali i politički. Uspeli su, naime, da dokažu da Belgija, Francuska,Čehoslovačka i Istočna Nemačka zagadjuju vazdušni prostor više nego što Bundesrepublika zagadjuje njihov prostor. Posle toga,   konstatovano je sušenje šuma u centralnoj Evropi i Skandinaviji prvo epidemijskih razmera, a to znači  da se na velikim površinama, u velikom intenzitetu, šume suše. Suše se četinarske šume, lišajevske šume i ono što je uzbudilo ne samo naučnu i stručnu javnost, već i vlade nekih zemalja je faza sušenja šuma. Tako je Fransoa Miteran sazvao Savet ministara kome su prisustvovali predsednici Vlada 12 država i 60 ministara. Ova konferencija bila je posvećena isključivo epidemijskom sušenju šuma u Evropi. Na samom otvaranju Miteran je rekao: "Ako danas uništimo šume, sutra imamo sušu, prekosutra imamo glad". Istim povodom je posle toga održana i Konferencija u Ženevi gde je doneta Konvencija koju je Vlada SFRJ potpisala negde 1978./79. a ratifikovala tek 1986. godine i to samo separat koji se odnosi na sušenje šuma. Na bazi tog separata, Nemci su dobili zadatak da naprave jednu metodu koja bi bila monitoring metoda pojave sušenja šume u Evropi. Ta metoda nosi naziv ECE koju prati Ekonomska Komisija za Evropu. Po toj Konvenciji, metoda se zasniva na tzv, Gaus-Krigerovoj metodi, gde su punktovi kontrole postavljeni na mestima gde se ukrštaju koordinate na svakih 4 odnosno 16km. Ovi punktovi pokrivaju, od 220 miliona hektara evropskih šuma, 180 miliona hektara istih. Rezultati ovih istraživanja kažu da je od ovog broja 23,6% ugroženo sušenjem i smatra se da svake godine dolazi od 3 do 5% sušenja evropskih šuma, a ako znamo da ovakav trend traje oko 30 godina, onda možemo doći u situaciju da možda više i nemamo prirast šuma, a Evropa i njena industrija traže novih 2 miliona kubika tehničkog drveta. Mi i Evropska Komisija za problem sušenja šuma poručujemo Evropi da se ona mora odreći i onih 2 miliona koje već koristi  i da ne traži novih 2 miliona kubika.

*Gde su naše šume u svemu tome?

Mi smo, prema svim tim izveštajima, srednje ugroženi. Daleko manje ugroženi od Nemačke, Češke,Slovačke, Poljske...Po našim saznanjima, neke oblasti naših šuma, naprimer severo-istočna Srbija i njene hrastove šume, ugrožene su do te mere da je i 50% na pojedinim lokalitetima već zauvek otišlo, osušeno je, tako da je struktura tih šuma do te mere narušena da ih je veoma teško obnoviti da budu kao što su nekada bile.

*Koja je direktna opasnost od ovakvih pojava i relacija na pomenutim slučajevima?

Ovo pitanje je, mislim, pravo pitanje. Pazite, pored toga što je aero zagadjivanje optuženo kao osnovni faktor narušavanja biološke ravnoteže, na osnovu snimljenog kliničkog stanja naših šuma, mi možemo reći da postoji 105 faktora koji utiču na proces sušenja šuma. Uvek je veoma važno odrediti primarni faktor i sukcesiju faktora, ali je isto tako veoma važno odrediti onaj faktor koji je egzekutivan, onaj koji utiče na završnu fazu sušenja šuma. Naše šume su ugrožene po tipovima šuma. Najvuiše su ugrožene hrastove šume, posle toga dolazi hrast lužnjak, hrast kitnjak, cer manje itd. Hrastove šume nisu ugrožene samo biološki već i egzistencionalno.Posmatrajući ugrožene lokalitete, mi u Srbiji imamo 26 stalnih objekata koje pratimo i oni se nalaze u hrastovim šumama koje su manje, ili više ugrožene.Možemo konstatovati da je pitanje sušenje hrasta pitanje važno ne samo zbog ekonomskog aspekta već i zbogbiološkog, jer  šumski eko sistemi su najsavršeniji kopneni eko sistemi. Funkcija šumskih eko sistema jeste da štite sve ostale eko sisteme, poljoprivredne, koji su atopogenog porekla, i druge vodene eko sisteme, a posebno režim voda.

*Mišljenja sam da je sada najvažnije čuti koja su rešenja za ovakvo stanje stvari na terenu?

Vidite, nama priroda nudi rešenja. Mi moramo da pratimo ono što nam priroda nudi. Recimo, baš u žarištima zaraze postoje naprimer stavbla hrasta kitnjaka koja su potpuno zdrava i postoje čak i skupine stabala koja su potpuno zdrava i to u žarištu zaraze. Ne možemo unapred predpostaviti da ta stabla nisu bila kontaminirana agensima koji izazivaju sušenje.

*Pa, kako su onda naprasno ozdravila?

Individualni mehanizmi otpornosti. mi u selekciji moramo poći od tih stabala koja su preživela katastrofu. To nam priroda nudi, ali mi još uvek nismo spremni da tu ponudu prirode prihvatimo.

*Kolikoa je opasnost za planetu stalno krčenje amazonske prašume?

To je najveća fabrika kiseonika na planeti. Tu Amerikanci prave jednu grešku koja će da se osveti i njima, ali i svima nama koji živimo na Zemlji.

*Kako?

Evo kako. Oni raubuju prašume, a poznato je da te prašume teško mogu da se obnove zbog toga što je zemljište tipa laterita tamo veoma lako ispirljivo i hranljive materije se ispiraju u duboke slojeve, tako da mlade biljke koje niknu ne dospevaju do izvora hrane. Prema tome, ne mogu da se obnove. Uništavanje amazonskih šuma je veoma opasno.

*Profesore, koji tip šuma treba uzgajati na ovim našim prosotima da bi se izbegla ekološka katastrofa?

Da bi izbegli ekološku katastrofu, mi se moramo vratiti prirodi.Recimo, na potezu od Beograda do Niša i nazad, na svim planinama našim koje dostižu visinu od 850 do 1000 metara mora se rekonsturisati jedan tip hrastovih šuma i njihove subasocijacije, koje su sada degradirane, po formi tzv izdanačkih šuma čija produkcija doseže 25 do 30% kapaciteta zemljišta. Mi moramo uraditi sve, ali apsolutno sve, da ta pobrdja i te niske planine vratimo vrstama koje su odavde autohtone i to su: sladun hrast i pratioci koji idu uz njih, divlja trešnja, klen itd.TAj prostor treba da povisimo na 70 do 80% kapaciteta zemljišta. Druga stvar je da treba tako zaštititi i zemljište. Interesantna koincidencija jeste da uprkos tome što su te šume toliko degradirane, zemljište je relativno očuvano i sada treba startovati odmah da to relativno sačuvano zemljište potpuno sačuvamo.

*Koji je, po Vama, lokalitet u Srbiji najzdraviji za život kako flore i faune, tako i za život čoveka? Došao sam do nekih podataka da se radi o Vrnjačkoj Banji, da li sam u pravu?

Što se tiče Vrnjačke Banje, neosporno je da se radi o jednom izuzetnom lokalitetu u širim razmerama, evropskim rekao bih. Taj ambijent i taj lokalitet, uključujući i njen geografski položaj jeste veoma interesantan. Šume koje pripadaju slivu Vrnjačke Banje imaju zaštitni karakter, a to se odnosi na činjenicu da one štite vodosnabdevanje Vrnjačke Banje. Uprkos onome što sam govorio o stepenu ugroženosti kod nas, te šume su, za sada, biološki stabilne. To su, pretežno, bukove i hrastove šume, ali bukove šume posebno pominjem zato što one obezbedjuju najkvalitetniju izvorsku vodu, koja potiče, naravno, od padavinskih voda. Prema tome, bukove šume Vrnjačke Banje treba čuvati i sačuvati maksimalno, njihovu strukturu ne narušavati, a sve to ne samo zbog Vrnjačke Banje već i zbog cele Srbije, jer zemlja Srbija je zemlja bukovih šuma.Moj tim i ja radiili smo na zaštiti lokaliteta parka u banji u kome se inače nalaze neke raritetne vrste drveća i biljaka. Naime, ljudi koji tamo dolaze zbog vode, dolaze takodje i zbog parka. Osnovni naš zadatak bio je da ne narušimo fizionomiju parka. Za vreme julsko-avgustovskih žega, u parku u Vrnjačkoj Banji je uvek sveže. Stoga smo pristupili ovom veoma odgovornom zadatku kroz jednu , sada već svetski poznatu, Vrnjačku metodu rada. Uspeli smo da smanjimo relativnu vlažnost vazduha za čitavih 15% u odnosu na slobodan prostor. Jedan od ciljeva te Vrnjačke metode je snimiti svako stablo veoma detaljno i odrediti dalje perspektive istih. U parku postoji jedan bor za koji je vezana veoma zanimljiva legenda.Nekada se on nalazio na posedu nekog age, koji je imao svoj harem i jednu veoma lepu glavnu aginicu. Medjutim, pošto je taj posed bio okružen pašnjacima, jedan Srbin je tu kao pastir čuvao stoku. Ta prelepa aginica se zagledala u naočitog Srbina i kad je aga to shvatio, on je dao nalog da se taj Srbin poseče. Na mestu gde je on posečen, baš tu je aginica dala nalog da se posadi bor. Taj bor je dominantan i mi smo uspeli da ga spasemo, a ovo drvo je inače staro preko 250 godina.

*Ipak, niste mi odgovorili da li je ovaj lokalitet najzdravije mesto za život?

Pa, znate kako, da je zdrav ambijent, sigurno jeste, a da li ovoga trenutka možemo da je rangiramo da je najzdravija ili negde pri vrhu, to je sad pitanje.Nemamo komparativne podatke, ali činjenica je da je ova banja stvarno biser i trebala bi da bude centar svih banjskih i klimatskih mesta u Jugoslaviji, odnosno, u Srbiji, jer inače je ovaj srpski prostor čuven po mineralnim izvorima.Ova banja je poznata još iz rimskog perioda, a za vreme Kraljevine Srbije i Jugoslavije ovde su dolazili gosti iz centralne Evrope masovno. Tome doprinosi i zdravo zaledje, proizvodnja zdrave hrane sa lokalnog tržišta pri čemu posetioci i konzumenti hrane mogu apsolutno biti sigurni da ona nije kontaminirana.Inače, cela Srbija ima prirodno predodredjenje za budućnost da može da proizvodi zdravu hranu, jer smatram da nema zagadjenja u onoj meri kakvo se javlja na drugim teritorijama na svetu.

*Profesore, da li će u 21. veku biti problema sa vodom za piće?

Prema svim pokazateljima, problem vode biće problem broj jedan i to se pogotovo odnosi na čistu vodu, vodu za piće.Klimatolozi Evrope predvidjaju da će negde do polovine 24. veka naša klima, zbog raznih poremećaja u atmosferi i raznih naših grešaka, stvaranjem tzv staklenih bašti, biti sve suvlja i suvlja, prema tome kserofitna, što znači da će padavina biti sve manje i manje, a konačno biće i vode sve manje i manje.

Drugi momenat je takodje neumoljiv. Može se reći da je 80% svih vodotokova na planeti već zagadjeno.Te vode su neupotrebljive za piće, ačk i za zalivanje. Veliko je pitanje dokle će vodena  fauna, ribe i ostalo, opstati? U pojedinim rekama nema ih, one su mrtve. Prerada morske vode verovatno će u budućnosti biti izvodljiva, ali to je postupak veoma skup i ne može nadoknaditi prirodnu vodu.

*Sve su evidentniji poremećaji u eko sistemu. Stručnjaci su tome dali naziv ekopatologija. Medjutim, mene konkretno zanima o čemu se tu radi

pošto smo svi svedoci narušene ravnoteže osnovnih činilaca harmoničnosti životne sredine?

Evropski stručnjaci su posle ove velike katastrofe sušenja šuma došli do zaključka da više ne možemo da govorimo o bolesti jedne vrste u jednom eko sistemu, već je uveden nov pojam ekopatologija. To praktično znači da nije bolestan jedan konstituent eko sistema, jedna individua, nego je ceo eko sistem poremećen i bolestan.Ako se trend pomanjkanja adekvatne zaštite prirode nastavi, mi ćemo doći u situaciju da će se obistiniti sva ona predvidjanja nekih teoretičara koji kažu da smo na pragu velike ekološke katastrofe.Po mojoj nekoj proceni, ekološka katastrofa je već počela.

*To su neke vrlo apokaliptične vizije i naučna predvidjanja. Zašto tako?

Po mojim predvidjanjima, ja tvrdim da, ako čovek ne bi dalje narušavao prirodu, ona bi sama rešila sve probleme i otvorena pitanja. Medjutim, da bi ona to rešila, potreban je veliki vremenski interval.Vidite, mi sada imamo jednog boga koji vlada celim svetom, celom planetom, a taj bog jeste ekstra profit.Ljudi koji idu na ekstra profit, sve ostale principe zanemaruju. Čovečanstvo mora naći sklad izmedju tehnološkog razvoja koji je neminovan i nema niti mogućnosti niti smisla zaustavljati ga, ali takodje moramo pronaći adekvatne mere zaštite prirode, zaštite sredine u kojoj živimo. Što bi naš narod rekao, sečemo granu na kojoj sedimo. Dokle će to ići, veliko je pitanje.Ako se čovečanstvo ne opameti, ono ide u sunovrat, a ja verujem da će se pronaći rešenja i verujem u tzv pozitivni trend da će nova nauka 21. veka naći rešenja za sve te stvari. I Amazoniju koju smo pomenuli, čovečanstvo apsolutno mora da zaštiti, jer da nije planktona, mi bi već bili u oskudici sa kiseonikom. Okeanski plankton je veliki takodje producent kiseonika i on nas spašava da imamo šta da dišemo.

*Živimo na umornoj planeti, drugu planetu nemamo, makar za sada, ako izuzmemo istraživanja na Marsu.

To je sve u redu i ja verujem da postoje i drugi svetovi. Baš sam o tome razgovarao sa nekim svojim kolegama postavljajući pitanje kako bismo se sporazumevali sa ljudima,bićima, sa neke druge planete. Naime, ostaju nam samo tri stvari i to su : hemija, fizika i matematika. Sve ostale naučne discipline sa ove planete tamo ne važe i naš dijalog sa njima bio bi samo putem matematike u prvo vreme dok ne bi shvatili oni naš jezik, a mi njihov jezik.Narastanje pupulacije na našoj planeti mora se kontrolisati, izuzev ako nemamo neku drugu planetu da se preselimo, a ja verujem da će i to vreme doći, samo što ga mi nećemo dočekati.Svejedno... 

Čista palneta to je naš cilj, link na jednu stranicu o tome KAKO BI BILO KAD BI... pogledajte i razmislite dobro...

PRVA STRANA

Posjetilac od 6 Novembra 2001 2246 Visitor from November 5. 2000

Copyright (C) November 2001, All rights reserved Dejan Stanković.
Web dizajn - Dejan Stanković

Zadnja izmena: Tuesday, November 06, 2001 08:15:20 PM